Sve istine prvo izvrni tako da samo tebi koriste. Zavedi je onim što želi. Nikad je ne puštaj da pomisli da ti možda nisi taj, pravi, zaslužni. Onaj kog je čekala.
Drogiraj je rečima i malo po malo povećavaj dozu sve dok ne osetiš da se navukla. Onda je baci u apstinencijalnu krizu, daj joj tek toliko da može da se održi. Zatim je vuci kao krpu tamo gde želiš da je vučeš, tamo gde želiš da pođe, tamo gde si ti. Povuci je dole, podari joj greh.
Uzmi joj zvečku nije više dete. Onda je jako povredi, nema veze kako, samo je povredi. Kada bude videla kako boli bez dovoljne doze, odustaće od skidanja za još dugo dugo. Postani njena droga, ali joj nemoj biti dostupan uvek, samo kad ti to poželiš. Daj joj ponekad veliku količinu, onda manju, onda joj sve uskrati. Budi pas. Budi džukela...
Kaži da je voliš, i to nikad nemoj poreći, ali ponašaj se kao da je još samo jedna u nizu, prolazna mušterija...
Onda je stvarno zavoli, poljubi je onako kako ona tebe ljubi, onako kako ljube oni koji znaju.
Sada si na korak do cilja...
Uradi ono što nikada ne bi uradio, kaži joj da si pogrešan, da joj treba bolji, da si ti sve ono čega treba da se čuva.
Da si lažov, da si kukavica, da ne znaš da voliš...
To je to, mrtva je, tvoj Anđeo je mrtav, ali nije ubijen lažima. Istina ju je ubila, za ovakve istine ona nije stvorena...